Poreklom iz Istre, muzičar TONI ima 28 godina i živi u Zagrebu. Svoj svaki dan opisuje nekom pesmom u svom privatnom dnevniku, a kaže kako mu je muzika uvek tu kada ostane sam. Osim muzike i stihova, kao večnu uspomenu na svoje životne trenutke nosi i brojne tetovaže.
Svoj muzički put započeo je sirovim emocijama, a harizma kojom pleni istakla se i u muzičkom videu prvencu, „Samo Da Si Tu“, koji će bez sumnje privući veliku pažnju i ugrejati srca publike. Uz pomoć mentora Damira Urbana i impresivnih izvedbi, TONI se u okviru takmičenja The Voice Hrvatska istakao emotivnom interpretacijom, jedinstvenim stilom i toplinom svog glasa.
Na singlu prvencu zajedno sa njim radili su srpski pop autori i izvođači tam i DZIPSII, kao i producent Novak Ašković. Pesma, koja se može opisati kao umetnikov zapis iz dnevnika, verno prenosi osećanja čežnje i zahvalnosti, kao i poruku da lepe stvari mogu nastati iz odsustva nekoga ili nečega.
Kako bi opisao evoluciju svog umetničkog izraza od takmičenja The Voice Hrvatska do stvaranja svoje prve pesme kao TONI?
Opisao bih to kao jedno vrlo dinamično i uzbudljivo putovanje. Sa mnogo kreativnih i talentiranih ljudi od same pjesme do spota. Svakako se sve odigralo veoma veoma brzo i s vremena na vrijeme se moram uštinuti.
Kako je izgledao tvoj kreativni proces rada sa tam i Džipsijem na singlu Samo Da Si Tu?
Zapravo je bilo puno jednostavnije nego što sam ja mislio da će to biti. Ja inače pišem pjesme u svom dnevnom boravku za klavirom sa psom u krilu, pa je to bilo jedino drukčije, ali svakako i taj strah sam prevazišao i izašao iz svoje zone komfora.
Da li je neko specifično iskustvo uticalo na stvaranje ove numere?
Nije jedno konkretno. Rekao bih da je akumulacija jako puno sličnih iskustava. Mnogo puta mi se dogodi da ne znam kako se osjećam po pitanju nečega i onda to tek shvatim u pjesmama koje pišem. Zapravo to mi je najljepše i jako to volim kod sebe.
Da li tvoje lične priče oblikuju tvoj muzički izraz? Na koji način pronalaziš inspiraciju u svakodnevnim iskustvima?
Svakako su to pretežno osobna iskustva i situacije. Međutim vrlo često mi se dogodi da me nešto drugo istjera u jedan mali emotivni kutak u kojem pronalazim inspiraciju jer osjećam neke stvari, a nisam ih ja lično proživio. To su pretežno filmovi.
Da li imaš određene teme ili emocije koje teško izražavaš kroz muziku? Kako pristupaš prevazilaženju tih izazova u stvaranju pesama?
Pa prije bih rekao da je to bilo pisanje pjesama na hrvatskom jeziku. Nekako bih uvijek nailazio na prepreke i zidove koje ne bih znao zaobići i onda bi od njih jednostavno odustao. Svakako volim pisati o nesretnim ljubavima jer smatram da na tom polju imam mnogo iskustva (smeh), ma zapravo, reći ću da nemam iskustva, već sam diplomirao to!
Možeš li da pronađeš balans između sopstvene autentičnosti i očekivanja publike i onoga što od tebe zahteva komercijalna muzička industrija?
Naravno. Isto tako imam osjećaj da se danas svi „trude” biti autentični. Autentičnost za mene znači mijenjati svijet oko sebe, biti svojeglav, biti neustrašiv, biti hrabar, biti sam, pokazati emociju… Što za mnoge „autentične” ne mogu reći da vidim. Na kraju dana, sve je u oku promatrača u ovom slučaju slušatelja.
Kako se nosiš sa izazovima i pritiscima koji dolaze sa javnim životom?
Ne bih rekao da se moj život mnogo promjenio. I dalje je sve isto kao i prije, samo se količina zadataka i obaveza malo povećala. Izazovi su više kreativne prirode. Volio bih više nastupati uživo, ali ne sa pjesmama drugih pjevača. Tako da rad na svojim pjesmama bih želio da mi bude najveći izazov. Trenutno to jest, i nadam se da će tako ostati neko vrijeme.
Kakav utisak želiš da ostaviš stvaralaštvom na slušaoce i koji bi ti bio najveći uspeh koji želiš da postigneš kroz svoju muzičku karijeru?
Odgovor na ovo pitanje bi sad već bio prepričavanje nekih mojih ludih snova, a to nikako nije dobro (smeh)! Volio bih samo ostati ovako miran na svakom polju kao što sam sada. To mi je najbitnije, radilo se o glazbenom uspjehu ili neuspjehu želim zadržati svoju sreću. To je ključno, a i to bih želio svima, koji slušaju/će slušati moju glazbu ili čak ne. Svejedno to želim svima, čime god se bavili u ovom životu.
